“ Off shore” priče nastale su kao dio svjetskog projekta Međunarodnog konzorcija za istraživačko novinarstvo (ICIJ) . Saša Leković jedini je hrvatski novinar među 90 novinara iz 48 zemalja koji su sudjeluju u projektu. CIN ekskluzivno objavljuje njegove priče. Svi mediji mogu prenijeti priče ili njihov dio bez naknade ali uz obvezu objavljivanja slijedeće napomene: Priča je dio projekta ICIJ-a (www.icij.org) i prenosimo je uz dopuštenje Centra za istraživačko novinarstvo iz Zagreba (www.cin-ijc.com). Svako prenošenje priče u cjelosti ili njenih dijelova te objavljivanje bilo koje informacije ili dokumenta iz priče bez navođenja gornje napomene te bez imena autora smatrat će se kršenjem autorskih prava te će protiv prekršitelja biti podignuta tužba.
“OFF SHORE” – PRIČA 4
Nepoznate aktivnosti jednoga od čelnih ljudi Odvjetničkog društva „Marković & Plišo“
„OFF SHORE“ POSLOVI KORPORACIJSKOG ODVJETNIKA
Tvrtku Miroslava Pliše na Britanskim djevičanskim otocima osnovala je zagrebačka tvrtka specijalizirana za takve poslove a direktor mu je postao čovjek koji „direktorovao“ u tolikom broju „off shore“ tvrtki da im vjerojatno niti nazive ne zna
Pišu: Saša Leković (sasa.lekovic1@gmail.com) i Blaž Zgaga (blaz.zgaga@cpns.si)
Kako smo pokazali u prvoj te u drugoj priči o „off shore“ poslovima osoba iz Hrvatske i država u okruženju hrvatski državljanin Igor Mirković imao je ključnu ulogu u osnivanju i poslovanju više sumnjivih „off shore“ tvrtki a drugi hrvatski državljanin Damir Sudić navjerojatnije je regionalni rekorder po broju „off shore“ tvrtki u kojima je bio direktor.
No, čini se da su važnu ulogu u čitavom poslu imali su i partneri iz zagrebačkoga odvjetničkoga ureda „Plišo i Marković“ – Miroslav Plišo i Zoran Marković. Štoviše odvjetnik Zoran Marković pri registraciji nekih „off shore“ tvrtki jamčio je za svoga partnera Plišu a ovaj je potom jamčio za više osoba iz Hrvatske kako bi mogli postati „off shore“ direktori. Te četiri preporuke nose isti datum – 3. 7. 2008.
Tko su Plišo i Marković?
Još početkom 90-ih, u jeku reformi posljednjega jugoslavenskoga premijera Ante Markovića, odvjetničko društvo Zorana Markovića pojačalo je poziciju najrespektabilnijeg odvjetničkoga društva specijaliziranog za trgovačko pravo.
Prije nešto više od dvije godine ime Zorana Markovića pojavilo se u medijima kada je uhićen u okviru akcije „Spice“ kao direktor tvrtke „FIMA Ami Ltd.“ na Malti u kojoj su deponirane „Podravkine“ dionice iz operacije u pokušaju nezakonitog preuzimanja ove kompanije. No, Marković je tvrdio da sa aferom nema ništa jer je rukovođenje trvrtkom „FIMA Ami Ltd.“ preuzeo nakon te transakcije dionicama. Marković je, nakon 32 sata) pritvora, pušten da se brani sa slobode.
Miroslav Plišo dugogodišnji je partner Zorana Markovića u odvjetničkom društvu sa petnaestak odvjetnika i odvjetničkih vježbenika na elitnoj lokaciji u strogom središtu Zagreba. Njihovo je odvjetničko društvo sa oko 11 milijuna temeljnoga kapitala među najbogatijima je u Hrvatskoj a i privatno bogatstvo dvojice glavnih partnera je veliko.
Plišo, rođen prije 56 godina u Travniku u BiH, izbjegava medije pa je poprilično iznenađujuća bila svojevremena priča u novinama u kojoj se Plišu predstavlja kao uspješnog maslinara i vinara te vlasnika luksuzne stancije „Menegheti“ kraj Bala, čestom boravištu istarske političke elite.
Za razliku od medijskih mnogo poznatijih kolegica i kolega odvjetnika „krivičara“ Plišo i Marković su se specijalizirali za „korporativno“ odvjetništvo. No, to što im se imena pojavljuju u medijima mnogo rjeđe nego odvjetnicima koji su pravni zastupnici tuženih za ubojstva, korupciju ili organizirani kriminal nipošto ne znači da je njihov profesionalni život nezanimljiv.
Radili za Vladu i javna poduzeća
Odvjetničko društvo „Plišo i Marković“ često je radio i za prethodnu Vladu Republike Hrvatske i javna poduzeća. Na primjer, u 2009. godini Odjel računovodstva, financija i javnih nabava Ministarstva gospodarstva rada i poduzetništva sa odvjetničkim društvom „Marković&Plišo“ sklopio je ugovor o javnim uslugama u vrijednosti od milijun kuna.
Ugovore za zastupanje s tim odvjetničkim društvom imala su i javna poduzeća. Na primjer, “Hrvatske šume” za koje je prema ugovoru to odvjetničko društvo obavljalo usluge prikupljanja i analize zemljišnoknjižne dokumentacije za katastarske općine Pomer i Medulin i izradu pravnog mišljenja o vlasništvu “Hrvatskih šuma”.
Zoran Marković bio je angažiran i kod pregovora Vlade s MOL-om u drugom krugu privatizacije Ine. Suvlasnik MOL-a je OTP banka koja je tvrtki „Fima Ami Ltd.“ čiji je direktor odvjetnik Marković, dala kredit od 34 milijuna eura kojim su zatvoreni dugovi Podravke prema“ Merrill Lynchu“.
Kako su mediji već objavljivali, po podacima Ministarstva gospodarstva u 2006. i 2007. godini, kada se pripremala privatizacija Ine i HT-a, financijski savjetnik bio je“ Merrill Lynch“ koji je pak angažirao odvjetnički ured „Marković&Plišo“. Marković je, međutim, tvrdio da njega ni ured nije angažirao „Merrill Lynch“ nego Vlada.
Bez obzira koja je verzija točna sigurno je jedno: Vlada je, barem prema javno potvrđenim podacima, s uredom „Marković&Plišo“ dogovorila usluge pravnog savjetovanja u vrijednosti od 4,3 milijuna kuna, i to 3,3 milijuna kuna za savjetovanje prilikom pregovora Vlade i MOL-a isplaćeno je 3,3 milijuna kuna, a milijun kuna za preuzimanje plinskog biznisa.
Također, među klijentima odvjetničkog društva „Marković&Plišo“ bile su i brojne bankarske ustanove, među kojima i Europska banka za obnovu i razvoj te Privredna banka Zagreb. O svemu tome su izvijestili mediji kao i o špekulacijama da je društvo „Marković&Plišo“ povezano i sa projektom „Brijuni rivijera“ na čijem čelu je od početka bio Veljko Ostojić iz IDS-a. Plišo je svojevremeno čak donirao 1,2 miljuna kuna za taj projekt što je trebao rezultirati turističkim kompleksom koji bi se protezao od Bala do Pule.
Kao što je poznato taj projekt nije ostvaren a Veljko Ostojić, koji je u međuvremenu postao IDS-ov ministar turizma u novoj, koalicijskoj Vladi, morao je odstupiti kada se otkrilo kako je sestra njegove supruge jeftino kupila poljoprivredno zemljište u Balama da bi ga, nakon odluke lokalnih vlasti da zemljište pretvori u građevinsko – prodala višestruko skuplje.
Mirković osnivač, Plišo vlasnik, Sudić direktor
No, vratimo se onome što javnosti do sada nije bilo poznato o poslovnim aktivnostima partnera iz odvjetničkog društva „Marković&Plišo“. Prema dokumentima do kojih je došao ICIJ tajanstveni Igor Mirković u posao sa „off shore“ tvrtkama uveo je Miroslava Plišu.
Naime, Plišo je još 3. kolovoza 2001. godine na Britanskim djevičanskim otocima ubilježen kao vlasnik „off shore“ tvrtke „Thillay Limited“. Taj naziv tvrtke je 24. srpnja 2001. godine kod „Commonwealth Trust Company Limited“ rezervirala tvrtka „Arosemana Noriega & Contreras“ iz Paname. No, kada je „Thillay Limited“ desetak dana kasnije osnovana kao njezin osnivač upisana je „Greenfield Group Inc.“ na hrvatskoj adresi – Drenovačka 3 u Zagrebu o čijim smo aktivnostima pisali u prvoj priči.
Dakle, tvrtka koju je u nizu „off shore“ aktivnosti predstavljao Igor Mirković.
Direktor Plišine tvrtke „Thillay Limited“ 2. svibnja 2006. godine postaje – Damir Sudić. Prema podacima kojima raspolaže ICIJ tvrtka „Thillay Limited“ bila je aktivna i u 2009. godini.
U telefonskom razgovoru obavijestili smo gospodina Plišu tko smo i što istražujemo te dogovorili da mu elektronskom poštom pošaljemo pitanja. Poslali smo mu konkretna pitanja u vezi tvrtki je „Greenfield Group Inc.“ i „Thillay Limited“ te njegove suradnje sa Igorom Mirkovićem i Damirom Sudićem. Do objave ove priče nismo dobili odgovore.
Linkovi na „off shore“ priče nastale suradnjom Blaža Zgage (Center za preiskovalno novinarstvo iz Slovenije ) i ekipe slovenske televizije POP TV. Priče su objavljene u programu POP TV i na web stranici www.24ur.com
1. priča:
2. priča
3. priča
4. priča
5. priča
6. priča
7. priča
8. priča
